Mokranje - selo u istočnoj Srbiji
- Selo Mokranje se nalazi između dva brda, Rušanjskog i Alije, kroz njega protiče Sikolska reka,pozadi su Mokranjske
- stene, a ispred njega ravnica. Selište se pruža do prostrane Timočke doline, sve do Bugarske granice.
- Od sela do Bugarske granice ima šest ,a do železničke stanice pet kilometara.
- Negotin je udaljen osam kilometara. Nema tačnih podataka otkud ovom selu ime "Mokranje".Prenosi se legenda
- od usta do usta da ime dolazi od srpske reči "mokro",pošto je selo u dolini,kroz njega je prolazio veliki broj potočića,
- od mnogobrojnih izvora i česama,pa je tu bilo uvek vlažno i mokro.Valjda je tako. Priča se da je tako.
- Stari ljudi su pričali da je selo više puta menjalo svoju lokaciju.Najstarije stanište sela je bilo na Strmini, na kraju Visočkog brda,na padini prema severu,do Timoka, pa se kasnije selilo u dolinu Selište oko reke.
- Ima podataka da je selo bilo nastanjeno i prema Negotinu,na padini Balejskog brda.Po predanju su mnoge porodice napustile selo zbog "Turskog zuluma" i otišle u zbegove ili u Erdelj i Požarevački kraj.
- Tako se Srpsko stanovništvo proredilo, a na mesto njega doselili se Ungurjani.
- Mokranje je ratarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 10 kolometara južno od Negotina. Smešteno je na prosečno 90 metara nadmorske visine, na dolinskim stranama Sikolske (Mokranjske) reke, leve pritoke Timoka,
- s obe strane asfaltnog puta ka Negotinu. Severna geografska širina naselja je od 44o 09’ 29”, istočna geografska dužina 22o 32’ 39”, a površina atara 2. 538 hektara.Pripada starim naseljima. Navodi se u tursko doba kao jedno
- od naselja u hasu formirano između 1491.godine i 1521.godine.Kasnije - 1530.godine kao naselje sa 34 kuće
- i 1586.godine kao naselje sa 23 kuće. Kroz istoriju se pominje više puta i beleži promenljivu naseljenost. Između 1723.godine i 1725.godine selo je nosilo naziv Mokreny, 1783.godine većina kuća u njemu je ”pod zemljom” - “burdelji”. Godine 1811.pominje se kao Mokranja, 1846.godine je imalo 188 kuća, a 1866.godine 266 kuća.
- Krajem 19. veka selo je nosilo naziv Milanovo (po kralju Milanu), a od 1903.godine vraćeno je staro ime.
- Današnje naselje objedinjuje tri male: Gornju, Srednju i Prekorečku malu, od kojih se jedan fizionomski deo u
- poslednjoj naziva Srbija.Seoska zavetina je Uskrs. U naselju se nalazi pravoslavna crkva izgrađena 1872.godine,
- posvećena Svetoj Trojici.
- Stanovništvo Mokranja je pravoslavno, prilikom popisa nacionalno se izjašnjava kao srpsko i vlaško (starinačko i doseljeno).Antropo - geografskim i etnološkim izučavanjima svrstano je u vlaška naselja. Mokranje je 1921.godine imalo 420 kuća i 1.922 stanovnika, 1948.godine – 466 kuća i 1.993 stanovnika, a 2002.godine 384 kuća i 726 stanovnika.Godine 2007. na privremenom radu u inostranstvu (uglavnom Nemačka i Švajcarska) iz ovog naselja je oko 450 stanovnika. Osnovna škola u naselju (osnovana 1867.godine) školske 2006/2007. godine imala je 22 učenika. Zemljoradnička zadruga u Mokranju osnovana 1898.godine (obnovljena 1947.godine kao Zemljoradnička nabavno - prodajna zadruga), danas radi u sastavu zadruge u Negotinu. U Mokranju je od 1949.godine do 1953.godine radila i Seljačka radna zadruga 'Stevan Mokranjac'.Električnu rasvetu naselje dobija 1952.godine,
- Dom kulture 1953.godine, telefonske veze 1977.godine a vodovod 1993.godine.
- U prvoj polovini 16.veka-1530/33,Mokranje je imalo između 20 i 30 domaćinstva. Rušanj se nalazi na severo istoku od sadašnjeg naselja.Roman - Romanja, kao naselje se nalazilo istočno od sadašnjeg naselja u blizini železničke stanice Mokranje. To je potez gde se Čubarska reka uliva u Sikolsku reku i gde se nalazi Romanov most.
- Lokva je u nastavku Rušanjskog brda u dolini Sikolske reke. Balejsko brdo iza Rušanjskog brda. Granica atara Mokranja graniči se sa atarom Kobišnice. Atar sela Mokranje nalazi se između atara Kobišnice i Negotina na severu, na severozapadu je atar sela Čubre, na zapadu atar sela Rečke, na jugu atari sela Rogljeva i Veljkova.
- Na istoku je granica prema Bugarskoj. Granicu čini reka Veliki Timok. Godine1586.napušteno je u Krajini 37 seoskih naselja,u nahiji Krivina. Tada su bila naselja: Donja Sokolovica,Gornja Sokolovica,Srednja Sokolovica,Vrsav,Donja Visoka,Vrlo Visoka. Rušanj je imao 12 domova, Barbaševo 10 domova,Gornja Visoka 4 domova,Romana 12 domova,Balej 25 domaćinstava i Mokranje 12 domaćinstava. Balej se nalazio blizu Rakovice i Bregova,preko Timoka. Oni su imali svoje pivnice i vinograde iza Rušanjskog brda. U Mokranju je bilo dosta doseljenika iz Baleja
- Osnovni tipovi zemljišta u Mokranju su smonice ,ali ima i aluvijuma u dolini Timoka. Susreće se
- i gajnjača,degradirana crnica i razni prelazni tipovi. Atar ovog naselja nije siromašan šumom.
- Ima je u Aliji i Hajdučkom potoku. Sačuvani su cer,granica,hrast,gorun i bagrem. Od životinja ima u Aliji divljih svinja,fazana,jelena i srna.Sreću se i zec i lisica. Kuće su zbijene na obema obalama ovih reka. Mokranje je naselje zbijenog tipa,spada u ekonomski jaka naselja Negotinske ravni Donjeg Timoka. Naselje ima elipsast oblik i deli se na 3 dela :gornji,srednji i prekorečki. Najbolje ratarske površine su prema Timoku. Na zapadu se nalazi visoka krečnjačka stena (stji), kroz koju je Sikolska reka prosekla ždrelo Sokolovicu ispod koje u vidu slapa,visokog 10 metara pada voda u veliku bućnicu,gde su bile seoske vodenice. Istočno od sela dolina se proširuje u široko polje
- i Negotinsku ravnicu. Najbolje njive su u polju i zovu se Arnautski kraj,Ciganski kraj,Delijin kraj,Bunarski ključ,Ušće reke,Izgoretina (pržovalje) i Seljiš (pađina). Ostali potezi zovu se: Maslarica,Čubrica,Tupanj,Tavan,Kapuđal,Padina ,Papratište (Ferige), Krst,Čapljinac,Stena i Koziji rt. Groblje je istočno od sela u dolini Zakatare.